Svjetlarnik

„I da živite tisuću godina i proživite iskustva svih ljudi, ne biste uspjeli upoznati život!“   Svjetlarnik ( Claraboia ) drugi je po redu roman portugalskog književnika i nobelovca Joséa Saramaga (prvi roman, Zemlju grijeha – Terra do Pecado – objavio je 1947. godine). Saramago je rukopis ovog romana poslao na razmatranje nakladniku još 1953. godine, no nikada nije dobio njegov odgovor. Rukopis se naposljetku zagubio, a Saramago je u međuvremenu izgradio zavidnu književnu karijeru. Kada je 1989. rukopis napokon pronađen, Saramago je odbio ponudu za objavljivanje. Prema njegovoj želji, roman je u Portugalu objavljen tek nakon njegove smrti – 2011. godine – gotovo 60 godina nakon što je napisan. U Svjetlarniku pratimo živote stanovnika jedne stambene zgrade u Lisabonu krajem 1940-ih koju nastanjuju uglavnom siromašni parovi, radnici i obrtnici, ali i negdašnji pripadnici srednje klase. Tu žive postolar Silvestre i njegova supruga, udovica Cândida sa svoje dvije kćeri i sestrom, „tetom“ Amélijom; Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom Fonsecom; dona Lídia, koju triput tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino; supružnici Anselmo i Rosália i njihova vrckasta kći Maria Cláudia; Justina i njezin nasilni muž Caetano koji su doživjeli veliku životnu tragediju… Dodatnu živost u radnju unijet će dolazak mladog podstanara Abela Nogueire. Saramago vrlo vješto portretira njihove živote, baveći se za ono vrijeme iznimno kontroverznim temama, poput silovanja, promiskuiteta, nasilja u obitelji i lezbijske ljubavi...