Umorne price

Sredisnja licnost hrvatske moderne Antun Gustav Matos (1873.-1914.) svojim je djelom najizrazitiji predstavnik, iako ne i pripadnik, hrvatske moderne, kao i uzor sljedecih knjizevnih generacija. Za zivota je objavio tri zbirke novela i pripovijesti ("e;Iverje"e;, 1899; "e;Novo iverje"e;, 1900; "e;Umorne price"e;, 1909) koje, u rasponu od ljubavnih do satiricnih, variraju najrazlicitije teme. Novele se takoA er mogu podijeliti na one s tematikom iz domaceg, najcesce zagrebackog kruga, meA u kojima su i brojne autobiografske price, te one s bizarnim sadrzajem, u cijem su sredistu likovi cudaka i osobenjaka. U Matosevim proznim djelima, koja cesto ujedinjuju opreke, poput humoristicnog i pesimisticnog, osobito dolazi do izrazaja njegova stilska strategija koju je sam nazvao "e;artizmom"e;.Dvije prve MatoA eve zbirke pripovijetki izaA le su jedna za drugom; no, na treA u je svoju zbirku A ekao narednih devet godina, zbog svojih oA trih polemika koje su rezultirale sukobom s gotovo cijelim onodobnim hrvatskim kulturnim "e;establishmentom"e;. "e;Umorne priA e"e; sadrA e 18 novela i crtica, meA u kojima su najuspjelije simbolistiA ke MatoA eve pripovijesti "e;Balkon"e;, "e;Put u NiA ta"e;, "e;Lijepa Jelena"e;, te "e;Cvijet sa raskrA A a"e;, priA a koju je sam MatoA istaknuo kao jednu od svojih "e;najboljih, najnjeA nijih stvari"e;. Kod veA ine priA a srediA nji lik je druA tveni marginalac, boem, umjetnik ili knjiA evnik, a autor u njima zbilji i javi suprotstavlja viA i svijet umjetnosti, nedostiA ne idealne ljubavi, ljepote ili harmonije, kao i motive niA tavila i smrti.